TAJNI SMISAO MOLITVE

Kada je Tesla bio na vrhuncu slave, početkom dvadesetog veka, i kada su američke i svetske novine pisale da je on najveći svetski naučnik, Teslin prijatelj, američki pesnik Johnson (Džonson), zamolio ga je da sažeto izloži svoju životnu filozofiju. Tesla je prihvatio ponudu i napisao divan esej o tome kako je čitavog života, od najranijeg detinjstva, tragao za pitanjem povećanja ljudske energije. On navodi kako je bio duboko začuđen i oduševljen kada je posle mnogo godina i decenija traganja konačno našao odgovor, koji se sve vreme nalazio tu pored njega – u hrišćanstvu i to baš u molitvi Oče naš kao najboljem generatoru ljudske energije.

U dubini ljudske duše leži mehanizam koji su mnogi ljudi zaboravili koristiti. Njegova svrha je u povezivanju naše duše sa Božanskom, a njegovo bogatstvo je u svemu onome što iz tog spoja proizilazi. Kada u miru i blaženstvu, sa srcem punim ljubavi otvorimo svoju dušu ka Bogu i usmerimo misli i emocije ka nečemu što je više od nas samih, tada se dešava čudesna transformacija čoveka i sve postaje moguće. Molitva, jedinstveni kod koji je ugrađen u sve nas, taj savršeni oblik komunikacije, omogućava da se izdignemo na viši nivo postojanja, da ostvarimo svoje želje, iscelimo životne rane i donesemo svetlost u naš svet.

Od postanka čoveka postoji i molitva. U trenucima krize ili nevolje, ili pak zbog ostvarenja svojih želja i namera, ljudi su oduvek pribegavali jednom specifičnom, unutrašnjem obliku komunikacije sa nečim što je više od njih samih, sa Bogom, Univerzumom ili kako god već nazivali ono nespoznajno i beskrajno od čega smo postali. Kao da je to obraćanje višim silama usađeno u nas i postoji u samom instinktu. Molitva, kojoj god religiji da pripada, u svojoj suštini je ista. Ona počiva na univerzalnim principima i zakonitostima koji vladaju u prirodi i kosmosu, kao što i sam naš život počiva na njima.

ČETIRI INDIJSKA PRINCIPA DUHOVNOSTI

Indija nas uči o 4 principa duhovnosti:

Prvi princip kaže:
“Koga god susreli, to je onaj pravi.” To znači da nitko ne ulazi u naš život slučajno. Svi koji nas okružuju, osobe s kojima smo u nekom odnosu, tu su da nas nečemu nauče ilii da nam pomognu da popravimo trenutnu situaciju.

Drugi princip kaže:
“Što god da se dogodilo jedina je stvar koja se i mogla dogoditi.” Ništa, apsolutno ništa od onoga što smo doživjeli nije moglo biti drugačije. Čak ni najnevažniji detalj. Nema “…da sam to barem učinio drugačije… tada bi i situacija bila drugačija!” Ne. Ono što se dogodilo je jedina moguća stvar koja se mogla dogoditi. Morala se dogoditi da bismo naučili lekciju i pomaknuli se naprijed. Svaka situacija u životu u kojoj se nađemo je apsolutno savršena, čak i kada prkosi našem razumijevanju i izaziva naš ego.

Treći princip kaže:
“Svaki trenutak u kojem nešto započinje pravi je trenutak.” Sve počinje u pravom trenutku, niti prerano niti prekasno. Kada smo spremni za to, za nešto novo u svom životu – to je tu, spremno da započne.”

Četvrti i posljednji princip kaže: ”Što je gotovo, gotovo je.” To je tako jednostavno! Kada nešto u našem životu završi, to pomaže našem razvoju. Zato, obogaćeni prošlim iskustvom, bolje da to otpustimo i krenemo dalje.
"..Mislim da nije slučajno da upravo vi sada ovo čitate. Ako su vas ove riječi dirnule, to je stoga što vam je upravo ovo bilo potrebno da pročitate. Budite dobri prema sebi. Volite cijelim svojim bićem. Uvijek budite radosni.."