KRAJ PRE POČETKA

- odlomak iz romana "Kad te pogledam u oči da te poželim" -

septembar 2006.

Poslala sam joj svoje slike kao što sam obećala, insistirala je da vidi kako izgledam. Očekivala sam da će mi odmah odgovoriti. Ali prolazili su dani, na moje čudjenje, ni glasa od nje. Obično je odmah odgovarala na moja pisma. Mislila sam da će bar zahvaliti, ok, ako joj se nisam svidela, pa to se kaže, razmišljam, kakva sam glupača, ko zna ko je ona, ko zna kome sam poslala svoje slike. Uplašila sam se, bilo je to moje prvo virtuelno poznanstvo, a istražujući malo, saznala sam kakve  se sve patologije mogu naći u virtuelnom svetu.

 Pomislih, kako sam naivna, zašto uvek moram biti iskrena, zašto uvek moram verovati ljudima, zašto nisam bila više oprezna u dopisivanju sa nepoznatom.

 Ipak odlučih da sačekam, u mislima mi tri meseca dopisivanja, ponovo sam čitala naša pisma, nemoguće da je baš sve slagala, izgledalo je da je baš dobra, romantična, nežna, ume sa rečima. Tada nisam mogla ni u košmaru naslutiti, da se iza svake reči krila laž, toliko je umela sa rečima, istrenirana lažljivica, koja mi je pet godina kasnije rekla da ne razlikuje laž od istine. A od prvog pisma ta vrhunska  manipulatorka je znala šta radi da zadobije nečije poverenje. Nažalost, dobila je moje.

Prošlo je  još nekoliko dana. Ni glasa. Odlučih da stavim tačku na nju i posvetim se drugoj devojci od koje sam tek dobila pismo.

Pišem:

Ja bih na tvom mestu, ili da je bilo obrnuto, bar odgovorila, npr. nisi moj tip i slično, hvala za fotke, puno sreće u traženju ili već bilo šta  što elementarna pristojnost nalaže, bez obzira što se ne znamo.

.... ceo tekst na stranici romana
 

TEN SECRETS OF LIVING LIFE

The power of THOUGHT.
Love begins with our thoughts. We become what we think about. Loving thoughts create loving experiences and loving relationships. Affirmations can change our beliefs and thoughts about others and ourselves. If we want to love someone, we need to consider his or her needs and desires. Thinking about your ideal partner will help you recognise her when you meet her.

The power of RESPECT.
You cannot love anyone or anything unless you first respect them. The first person you need to respect is yourself. To begin to gain self-respect, ask yourself, What do I respect about myself? - To gain respect for others, even those you may dislike, ask yourself, What do I respect about them? -

The power of GIVING.
If you want to receive love, all you have to do is give it! The more love you give, the more you will receive. To love is to give of yourself, freely and unconditionally. Practice random acts of kindness. Before committing to a relationship ask not what the other person will be able to give to you, but rather what will you be able to give them. The secret formula of a happy, lifelong, loving relationship is to always focus on what you can give instead of what you can take.

The power of FRIENDSHIP.
To find a true love, you must first find a true friend. Love does not consist of gazing into each other"s eyes, but rather looking outward together in the same direction. To love someone completely you must love him or her for who they are and not for what they look like. Friendship is the soil through which love seeds grow. If you want to bring love into a relationship, you must first bring friendship.

The power of TOUCH.
Touch is one of the most powerful expressions of love, breaking down barriers and bonding relationships. Touch changes our physical and emotional states and makes us more receptive to love.

The power of LETTING GO.
If you love something, let it free. If it comes back to you, it's yours, if it doesn"t, it never was. Even in a loving relationship, people need their own space. If we want to learn to love, we must first learn to forgive and let go of past hurts and grievances. Love means letting go of our fears, prejudices, egos and conditions. Today I let go of all my fears, the past has no power over me - today is the beginning of a new life.

The power of COMMUNICATION.
When we learn to communicate openly and honestly, life changes. To love someone is to communicate with them. Let the people you love know that you love them and appreciate them. Never be afraid to say those three magic words: I Love You. Never let an opportunity pass to praise someone. Always leave someone you love with a loving word - it could be the last time you see him or her. If you were about to die but could make telephone calls to the people you loved, who would you call, what would you say and .. why are you waiting?

The power of COMMITMENT.
If you want to have love in abundance, you must be committed to it, and that commitment will be reflected in your thoughts and actions. Commitment is the TRUE test of love. If you want to have loving relationships, you must be committed to loving relationships. When you are committed to someone or something, quitting is never an option. Commitment distinguishes a fragile relationship from a strong one.

The power of PASSION.
Passion ignites love and keeps it alive. Lasting passion does not come through physical attraction alone; it comes from deep commitment, enthusiasm, interest and excitement. Passion can be recreated by recreating past experiences. When you felt passionate spontaneity and surprises produce passion. The essence of love and happiness are the same; all we need to do is to live each day with passion.

The power of TRUST.
Trust is essential in all loving relationships. Without it one person becomes suspicious, anxious and fearful and the other person feels trapped and emotionally suffocated. You cannot love someone completely unless you trust him or her completely. Act as if your relationship with the person you love will never end. One of the ways you can tell whether a person is right for you is to ask yourself. Do I trust them completely and unreservedly? - If the answer is no -, think carefully before making a commitment.

 Tashunka Witko 

NA PROMOCIJI

U Klubu Književnika, održana je promocija knjige haikua, pesnika i prijatelja, Dragana Ristića, 31.maja 2012. g. Prijateljska i neformalna atmosfera u sparno veče. Gost na promociji bio je g. Jovan Ćirilov. Vrlo zanimljiv razgovor sa živom legendom srpskog pozorišta. O žabama kao moćnom simbolu u japanskoj kniževnosti, preko Ezre Paunda do Daga Hameršelda. Saznah da su Ezru, Saveznici iz II sv.rata, proglasili ludim, zatvorili u ludnicu, da ne bi bio osudjen na dugu kaznu zatvora zbog tzv. "saradnje sa fašistima" jer je imao svoju radio emisiju tokom rata. Kad je izašao iz ludnice, nikad više nije javno nastupao, nije čitao svoju poeziju, nije davao intervjue. Za Hameršelda saznah da je imao sobu za meditaciju u Ujedinjenim nacijama, da se  bavio okultizmom, da su avionsku nesreću u kojoj je poginuo prouzrokovale, navodno, njegove mistične aktivnosti, kako je žuta štampa objavila.

Jovan Ćirilov i ja prisećamo se Moći pozorišnih ludosti

Prisetih se da sam pre mnogo godina gledala na jednom od Bitefa, predstavu "Moć pozorišnih ludosti" pozorišta iz Antverpena koja je trajala osam sati, bez izgovorene reči, sa osmoro glumaca, koji su se šamarali, tukli, izvodili najneverovatnije akrobacije hata joge na sceni. Sećam se da su scene šamaranja redovno označavale prelazak u novu istorijsku etapu pozorišta. U jednoj sceni uzeli su žabe koje su se odjednom našle na sceni, zamotali u bele košulje i zgazili. Vrteli su te okrvavljene košulje, dok je publika masovno izlazila. Na kraju predstave ostalo je svega nas nekoliko....bilo je već jutro. Ćirilov nije u početku mogao da se seti, a onda je rekao da se kao kroz maglu seća te predstave.
Po njegovom odlasku, družili smo se sa Draganom i njegovim pesmama, a najlepše je ipak bilo posle promocije, u kafani "Kolarac".


                                                                           

                                                                       

sa Draganom Vučićević, ženom čudom od kreativnosti

Mila, Saša Važić, Svetlana, Jovan Ćirilov

Jovan Ćirilov i Dragan Ristić

KIŠNI DAN U STAROM BEOGRADU

Fotografija koju volim: Stari Beograd (Old Belgrade)
Autor: nepoznat

Kišni dan

Fantastična fotografija koja podseća na scenu iz filma. Obožavam je, ostavila me je bez reči.

"THE KISS OF LIFE"

 Fotografija koju volim: "Poljubac života"

 

"The Kiss of Life"

Rocco Morabito won the 1968 Pulitzer Prize for Spot Photography for this photograph – “The Kiss of Life.”

Apprentice lineman J.D. Thompson is breathing life into the mouth of another apprentice lineman, Randall G. Champion, who hangs unconscious after receiving a jolt of high voltage.

Morabito was driving on West 26th Street in July 1967 on another assignment when he saw Champion dangling from the pole. He called an ambulance and grabbed his camera.

Champion recovered.

In 2000, Rocco Morabito, at the age of 79, said, ”I get requests all the time from people who teach mouth-to-mouth resuscitation and have proof that it works. I am proud of that.”

KAD PTICA PRESTANE VOLJETI DRUGU PTICU

Kad ptica prestane voljeti drugu pticu, ona joj ne kaže:
"Odleti sada tisuću milja daleko, da ne bi gledala
kako se gomila ravnodušnost u mojim zjenicama!"
Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju
lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.
Ne kaže joj: "Sada se sakrij tisuću
stopa duboko ispod zemlje,
da ne čuješ kako pjevam u predvečerje
nježnu uspavanku drugoj dragani,
koja leži sa kljunom u mome krilu !"
Jer ptica nije površna kao čovjek;
ona zna da se otkucaji srca
pod zemljom propinju još snažnije,
i umjesto umirujućih zvukova
uspavanke cijela bi šuma morala slušati
tutnjavu podzemlja koja je izbacila bol.
Zato kad ptica prestane voljeti drugu pticu,
ostane pokraj nje da tu umre, u samoći.
A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka,
od stida i pomutnje ne zna što bi i,
bježeći sve to dalje od njega,
ugnijezdi zauvijek u svome srcu njegovu tugu.
Nema malih boli. Ljudi vole male boli.
One su lijepe, a ne bole mnogo.
Izgube li ih, priskrbit će sebi lako druge,
još manje skupe i manje bolne -
jer bol iskustvom otupljuje,
a premnogo iskustva nudi se na vašaru u bescijenje.
Ljudi vole kratke susrete, kratka pisma,
male doživljaje za koje ne treba tražiti
smisao daleko u zvijezdama ni u odviše opasnim,
nepoznatim predjelima duše.
Ali te male boli uvlače se neopazice
u naše meso izvrgnuto oštrici dosade,
one postaju u njemu naša smrt.
I zbog tog bezbroja malih lešina -
što se nečujno u nama raspadaju -
zavijaju cijelog života oko naših kuća strvinari,
a oko našeg čela izranjenog od mnoštva
malih jauka igraju se mravi.
Tako neće imati što da propadne
u nama kad nas potresu iznenadno velike boli,
proizašle iz velikih stjecišta razloga,
netaknutih opomenom.
Gledat ćemo bezbrižno mrave kako se
približuju i golema jata bjeloglavih
lešinara kako kruže u sve to nižem
luku iznad naših pragova i šaputati im:
"Nemate što tražiti ovdje, prijatelji.
Tu nema ničeg više osim slike
prašnog kostura ogrnuta sjećanjima,
a taj - budite sigurni - nije za vas!
Meso i krv i slatki voćnjak srca
pojedoše nam male boli,
mrvicu po mrvicu - one oglodaše sve do kosti,
do ove luknje u prostoru, zar ne vidite ?"
Nema malih boli.
Nema malih boli pod ovim suncem.

Vesna Parun

SKLONIŠTE U POZORIŠTU

Daske koje život znače...u jednom malom pozorištu u skloništu u čijem sam nastajanju učestvovala.....
Pozorište, živeti drugi život, izmišljeni život, na sat, dva....živeti drugačije....zaboraviti  u mraku na besmisleni život ... prostakluke drugih koji su vas srozali u svoje blato i isprljali.....učiniti ono što nikad do tada niste učinili, ili što ste dugo  želeli, a niste mogli da se naterate .... naterati se da se uradi ono što se može, ono što ste mislili da nikad ne biste bili u stanju da uradite...... izmislite svoj imaginarni svet kakav biste voleli da živite.....odživite bar delić toga, delić tog sna  u kojem ste vi glavni glumac.... san za koji nikad nije kasno ...

Daske koje život znače

Rada Djuric

Rada Djuric

Rada Djuric

natpis iznad ulaza

Sećanje na ljude do kojih vam je stalo i kojima je stalo do vas

 Charles Schultz

Ovo što sledi je filozofija Charlesa Schultza, tvorca "Peanutsa", "Snoopy" i "Charlie Browna". Ne morate zaista odgovarati na pitanja ako nećete.

Samo pročitajte tekst do kraja i poruka će vam biti jasna.

1. Nabrojite petoricu najbogatijih ljudi na svetu.
2. Nabrojite zadnjih pet pobednika u golfu.
3. Nabrojite imena zadnjih pet Miss Worlda.
4. Nabrojite desetero ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulicerovu nagradu.
5. Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina.

I, kakav je rezultat? Stvar je u tome da malo nas pamti jučerašnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom području. No, pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuća padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.

Evo još pitanja, da vidimo kako ćete sada proći.

1. Nabrojite par učitelja koji su vam pomogli u školi.
2. Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli kad vam je bilo teško.
3. Nabrojite petoro ljudi od kojih ste nešto važno naučili.
4. Razmislite o par ljudi koji su učinili da se osećate važnim.
5. Razmislite o petoro ljudi s kojima se rado družite.

Lakše?

Pouka:

Ljudi koji vaš život čine drugačijim nisu oni s najviše diploma, najviše novaca ili najviše nagrada. To su ljudi kojima je stalo.

Ne brinite o mogućem smaku sveta danas. U Australiji je već ionako sutra!

NA KONCERTU

".... saznala sam da će biti koncert Šloma Minca u "Sava Centru" 9.decembra, kupiću karte,da odemo zajedno, svira Sibelijusa, ti ga voliš, pa ako ti se ne dopadnem, otići ćemo svaka na svoju stranu, ali bih volela da ga s tobom slušam. Molim te, obećaj mi to, bez ikakvih obaveza, neću da te to obavezujem na bilo šta. Pristala sam, iznenadila me svojom ljubavlju prema klasičnoj muzici, ali tada nisam znala da ne može da je podnese. Njena najbolja drugarica dolazila je tih dana u Beograd i videla plakat. Rekla joj to, znala je ta mala manipulatorka na šta će da me "uhvati". Zapamtila je da me za Sibelijusa vežu neka davna, nedeljna, Londonska jutra, zelene Anine oči , koje sam jednom pogledala i poželela je....."
 /iz romana "Kad te pogledam u oči da te poželim"/

..... par dana leta ...

... koji su mogli biti sačuvani u sećanju kao srećni trenuci sa nekim koga sam volela....ali nisu....moja ljubav je patila za drugom tih dana.... u ovom malom, čarobnom mestu sa crvenim, plavim i ružičastim hortenzijama...

BUKOVSKI O DEPRESIJI

....A KADA JE REČ O LJUBAVI....

A kada je reč o Ljubavi, e pa Ljubav je jednostavno, stanje, naše prirodno stanje, stanje u kom bi trebali stalno boraviti. Problem je u tome što su mnogi ljudi potisnuli svoju pravu prirodu i lažu sami sebe i druge, pri tom koriste termin Ljubav samo u svrhu zloupotrebe. Prema tome kako se i kaže… “PO NJIHOVIM DELIMA ĆETE IH POZNATI“… može neko da vam se umiljava i priča slatke reči do iznemoglosti, ali, ako je taj neko los, nevaljao, bezkarakteran čovek onda ne vredi ni pišljiva boba. Obično se to oseti, iza tako slatkih reči stoji pozadina kisela. Može neko da vam priča satima i danima, da vam ispreda čitave poeme ljubavi, ali, ako je to u suprotnosti sa onim što čini sebi i drugima onda je to više od licimerja, a tako nešto mogu samo nečiste duše, zaprljane savesti sa lošim karakterom. Ljubav se ne može tek tako definisati, ali ako je osoba u večnoj vezi, kontaktu sa Stvaraocem, Bogom tek onda se može nešto pričati o Ljubavi…. sve ostalo bez Božijeg blagoslova i vodjstva je samo tričarenje i ljudska psihologija trgovine interesa. Mnogi ljudi su pobrkali lončice i previše daju sebi za pravo. Olako sude, uzimaju i prisvajaju ulogu Boga.

/iz Bloga Vesne Miahilović/

OPROŠTAJ

Oprostite onima koji su se poigrali vašim srcem.

Njima je ta igra teže pala.

Vi ste uživali nošeni nadom.

Oni su od početka imali samo teret laži.

Sve ono što čovek radi, a nije čovečno ne može da preboli, niti sakrije jer svi smo mi ipak ljudi.

Neki uvek i svuda, a neki makar duboko u kostima i srži, ali i tamo zaboli.

D.L.

Tetsuya Toshima

.... izgubljene u magli ... /women lost in fog/

Kratki film za konkurs KEF (kratke elektronske forme) sa zadatom temom da se prikaže borba žena za sopstvenu egzistenciju u osiromašenoj zemlji. Uslov konkursa je da se predstavi u 30 sekundi kako se u nastaloj i produženoj krizi snalaze žene, na koje redovno pada i najveći teret restrikcija i nemaštine. Pokušala sam da ovim malim elektronskim zapisom pokažem da su žene izgubljene u traženju izlaza iz krize, ali da ipak nastavljaju da se kreću ka traženju izlaza. Metaforično, rečeno.

03.12.2011.g.

iz maila:
Tri rada koja nisu dobila materijalnu nagradu ali jesu POHVALU ŽIRIJA su:
1.      ...
2.      Rada Đurić, film IZGUBLJENE U MAGLI http://youtu.be/Zs2sClLpfv4
3.     ...

Žiri: Čarna Radoičić, filmska rediteljka, Nebojša Milikić (KC Rex), Aleksandar Bobić, pejzažni arhitekta i umetnik.

Hvala vam mnogo na učešću i vidimo se na sledećem KEF-u:)
Srdačni pozdravi od Rekonstrukcije Ženski fond, Kulturrnog centra Rex i KEF-a.

Zoe Gudovic
PR Menadžerka
Rekonstrukcija Ženski fond

Reči za prošlost...

"Postaće građa za priču: da, bilo je lijepo. Sad nije lijepo, ali mi je svejedno, osjećam već miris sutrašnjeg zaborava i naslućujem ružičastu boju uspomena što će ostati poslije svega."  (Meša Selimović)

Copyright by Rada Djuric

 ....dodala bih,

....ostaće hiljadu razloga za zaborav i samo jedan za sećanje: laž...

Farsa je okončana...ružičaste boje su se pretočile u sive. I igra je okončana, vratili smo se oboje u svoje živote, ja bez tereta uspomena, sa žaljenjem što posle svega nije ni tuga ostala...ona mala tuga koja ostane nakon ljubavi...za tim žalim....za tom malom tugicom koja oplemenjuje sećanja na nešto što sam mislila da je stvarno i što je deo mene...a nema je.

I sećanja se pretvaraju samo u gradju za knjigu, bez bola, bez patnje, bez tuge....samo zapisi statiste koji se pojavio u prolazu i nestao....onaj neprimećen u kadru....onaj prolaznik koji ne ostavlja trag.

 

SLIKE SA IZLOŽBE

 

Retrospektivna izložba - Paula Kaasinen Stajević i Branislav Stajević - 03.novembar 2011. - Konak Kneginje Ljubice

sa drugom Branislavom na otvaranju izložbe

ČOVEK KOME SE DIVIM

Ilija Bašičević Bosilj 

rođen je 1895. godine u Šidu u Vojvodini. Obrađivao je zemlju do svoje 62 godine. Svoje prve gvaševe i crteže uradio je 1957, a od 1958. godine počeo je da slika uljanim bojama. Umro je u Šidu 1972. godine.

MOST VARADINSKA DUGA U NOVOM SADU

 "NE RUŠI SVE MOSTOVE, MOŽDA ĆEŠ SE VRATITI.

OSTAVI BAR JEDAN MOST IZMEDJU SRCA I MENE,

U SAMOĆI JE LAKŠE NESHVAĆENO SHVATITI,

MOGLE BI TE NAZAD NAGNATI USPOMENE...." /I.Andrić/

 

PROŠLOST

"TREBALO BI UBIJATI PROŠLOST SA SVAKIM DANOM ŠTO SE UGASI. IZBRISATI JE DA NE BOLI. LAKŠE BI SE PODNOSIO DAN ŠTO TRAJE, NE BI SE MJERIO ONIM ŠTO VIŠE NE POSTOJI. OVAKO SE MIJEŠAJU UTVARE I ŽIVOT, PA NEMA NI ČISTOG SJEĆANJA, NI ČISTOG ŽIVOTA"  /Meša Selimović/

 

 

NA KRAJU......bez kraja

odlomak iz romana "Kad te pogledam u oči da te poželim"

Dugo su me mučila pitanja gde sam grešila, pokušavala da se setim svakog dana u kojem smo bile zajedno, a ja izrekla nešto neprimereno, izazvala ljutnju i bes u čemu ona nije oskudevala, naprotiv. Jedine neprimerenosti koje sam govorila  bile su, volim te, ne mogu bez tebe, ne mogu da zamislim svoj život bez tebe, što je jednom jako uplašilo, pa mi je odgovorila, svako može bez svakog. Sećam se da je to rekla negde u oktobru, tada je već bila uveliko zaljubljena u Anitu, sećam se i tog vikenda, otišle smo tada na izlet na Frušku Goru. Ta dva dana me je mučila pitanjima šta bih ja kad bi me prevarila, šta ako bi našla drugu, kako bih reagovala.....a ja, dok se u meni sve raspadalo, pitala je da li već ima drugu....o, ne, samo pitam šta bi ti.....a ja, pa prepustila bih te novoj ljubavi, već nekako znajući da je ima po mnogim signalima i postupcima koji su bili toliko očigledni, samo nisam htela da ih vidim.

..... ceo odlomak na stranici "Kad te pogledam u oči da te poželim" ......