KAKO PREPOZNATI PSIHOPATU

Srećemo ih u svakodnevnom životu, medju tzv. prijateljima, članovima porodice, kolegama, ljubavnim partnerima, itd.. Ako ih slučajno imate za partnera, ovaj tekst će vam pomoći da ih prepoznate, zaštite svoj život ne dozvolivši da vam ga upropaste. 

" Prema Dr. Checkley-u, psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti koju on označava kao – potpuni i neizlječivi nedostatak osjećanja. Ukoliko psihopata uopšte nešto osjeća, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama ili griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastrofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili „čistu sitnicu”. 

Checkley navodi da je psihopatija sasvim uobičajena u ljudskom društvu. On takođe navodi da postoji mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni, doktori, pa čak i – psihijatri!

Checkley sugeriše da oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni ljudi, - samo što im nedostaje duša.

Taj nedostatak karakteristika duše, čini ih veoma efikasnim „mašinama”. Oni mogu biti briljantni, mogu da pišu naučne radove, mogu da IMITIRAJU riječi pune emocija (veoma su uspješni glumci), međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem. („Po njihovim plodovima poznaćete ih.”) Oni su tip čovjeka koji će u jednom momentu tvrditi kako je strahovito pogođen bolom usljed smrti nekog bliskog prijatelja ili člana porodice, a u sljedećem momentu će otići na neku žurku ili u disko klub - „da bi to zaboravio”. Čini se da oni to STVARNO zaborave.

S obzirom da su veoma efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnoge psihopate su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon dužeg vremena njihove kolege i saradnici postaju svjesni činjenice da je njihov uspjeh i napredak zasnovan na gaženju drugih ili kršenju njihovih prava.

Iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osjećaj iskrenog povjerenja.

Psihopata nikada ne smatra da s njegovom psihom nešto nije u redu, te tako ne osjeća ni potrebu da treba nešto da mijenja u vezi svog ponašanja.

Osim što su egocentrični, oni su često i narcisoidni. Narcisoidnost je samo jedna od njihovih karakternih crta. Rijetko kad dolaze u sukob sa zakonom, dok istovremeno čine strahovite štete članovima svojih porodica, prijateljima i kolegama s posla.

Psihopate se najčešće druže samo s onima od kojih mogu imati neke koristi. Za psihopatu je najvažnija jedino njegova „glad,” a sve ostalo je za njega ‘tamo negdje daleko’, osim ukoliko se to ne može apsorbovati s njegove strane u smislu neke vrste „hrane”. Za njega postoji samo jedno pitanje: „Da li se to može na neki način iskoristiti” ili – „da li ja mogu nešto od toga dobiti,” a sve ostalo je od strane njegovih nagona rangirano kao manje vrijedno.

Ukratko, psihopata je – predator ili grabljivac. On se kamuflira uz pomoć jedne „maske trezvenosti,” a onda slično grabljivim životinjama tiho i neprimjetno prati svoju žrtvu, izdvaja je iz stada, približava joj se i krši njen otpor.

Dobri su stratezi i veoma dobro se maskiraju koristeći sve vrste riječi, gestova laži i manipulacija – kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove vrline, slabosti i mane, te će igrati na te karte koliko god je to moguće i kako im to odgovara.

Iako nemaju savjesti, oni će još u svojoj mladosti primjetiti tu „čudnu” osobinu kod drugih, te će taj problem prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati tako što će se oslanjati ili apelovati na - NJIHOVU savjest.

Psihopata će vas uvijek optužiti da radite ono što on radi ili namjerava da uradi. U svakoj interakciji između psihopate i normalnog čovjeka sa potpunim opsegom emocija, psihopata uvijek pobjeđuje."

10 MESTA NA KOJIMA NESRETNI LJUDI TRAŽE SREĆU

Najispunjeniji trenuci u životu dolaze kad napokon nađemo hrabrosti da otpustimo ono što ne možemo promijeniti. A kad nam život daje sve razloge da budemo negativni, potrebno je naći razloga da budemo pozitivni, jer uvijek postoji nešto što je vrijedno našeg osmjeha. Kad su ljudi nesretni, to je obično iz razloga što sreću traže na pogrešnom mjestu. Činjenica je da dokle god imamo materijalna stremljenja, savršenu sreću nije moguće pronaći, ali je moguće napraviti korake koji nas vode bliže našoj istinskoj sreći.

Ali ako zaista želite biti nesretni, sreću ćete tražiti:

1. U fantaziji o lagodnom životu

Život je težak, ali vi ste jači. Bol vas čini snažnijima. Suočavanje sa strahovima vas čini hrabrijima. Pogreške i slomljeno srce vas čine mudrijima. Ponekad stvari trebaju krenuti vrlo pogrešno da bi naposljetku postale ispravne. Ponekad trebate proći kroz najgore da biste došli do najboljega.

Vaše putovanje nije osmišljeno da bude lagano, ono je osmišljeno da bude vrijedno. Ako nema borbe nema ni rasta. Nije bitno što vam se dogodilo ili što ste učinili – ono što je bitno je što ste odlučili biti odsad pa nadalje. Prihvatite okolnosti, učite iz njih i nastavite dalje. Otpuštanje nečega je često korak naprijed. Ponekad je potrebno napustiti ono što ste mislili da želite pronaći kako biste pronašli ono što vam je zaista potrebno i što ste zaslužili.

2. U prošlosti koja više ne postoji

Vi se mijenjate. Svijet i svemir oko vas se mijenjaju. Samo zato što je nešto bilo ispravno u prošlosti ne znači je još uvijek ispravno. To može biti veza, posao, dom, navika itd. Napuštanje nečega ne znači uvijek da ste slabi – to jednostavno znači da ste dovoljno snažni i pametni da napustite staro kako biste napravili prostora za novo. Ne zabrinjavajte se oko vrata koja su se iza vas zatvorila. Nova se vrata otvaraju svakog trenutka i vidjet ćete ih ukoliko se nastavite kretati naprijed.

Kao što je Dalai Lama jednom rekao: “Novi način razmišljanja je postalo neophodno stanje za odgovoran život i djelovanje. Ako zadržavamo zastarjele vrijednosti i uvjerenja, rascjepkana svijest i duh koji je usmjeren samo na sebe će se nastaviti držati za zastarjele ciljeve i ponašanje.”

3. U budućnosti koja nije izvjesna

Prečesto trošimo svoju energiju zaglavljeni u labirintu života, razmišljajući o tome kako ćemo jednog dana pobjeći i kako će to biti dobro. Takva imaginarna budućnost nas drži da idemo dalje, ili barem tako izgleda. Ali mi nikada nećemo pobjeći. Mi jednostavno koristimo misli o budućnosti kako bi pobjegli od sadašnjosti, iznova i iznova, dok ne dođemo do kraja svog života bez da smo ikad zaista živjeli.

Mahatma Gandhi je jednom rekao:”Budućnost ovisi o onome što napravite danas.” Nema ništa bliže istini. Napravite nešto danas! Budućnost ne možete zaustaviti. Ne možete premotati u prošlost. Jedini način za život je da pritisnite tipku ‘play’ za pokretanje. Pritisnite ‘play’! Sat još uvijek otkucava – sati prolaze. Prošlost se povećava, budućnost se smanjuje, mogućnosti se smanjuju,  a žaljenja se gomilaju…, ali samo ako oklijevate prihvatiti i uživati svoj život upravo sad dok ga živite.

4. U svojim izgovorima za oklijevanje

Najbolja stvar koju možete učiniti za sebe je da prestanete govoriti “Volio bih”, i da počnete govoriti “Ja ću”, i onda odete napraviti nešto glede toga. Potrebno je probuditi se jednog jutra (danas?) i odlučiti da se više ne želite tako osjećati, nikad više. I onda napravite promjenu, jednostavno tako.

Dok hodate životnim putem, sreća se događa kad spremnost sretne priliku. Prilika pleše samo s onim koji su već na plesnom podiju.

Ako za nešto ne postoji prostor u vašem danu, to se vjerojatno neće ni dogoditi u vašem životu. Znanje o nečemu nije dovoljno – potrebno ga je primijeniti. Htjeti nije dovoljno – potrebno je djelovati. Ako trenutno možete napraviti samo malo, napravite to. Vrijednost koja se gradi kroz vrijeme, u malim razmjerima, često ispadne vrijednost koja traje jako dugo. Radeći nešto, čak i ako je to jako malo, je neizmjerno produktivnije nego da ne radite ništa.

5. U svojoj super udobnoj zoni komfora

Možete se osjećati ugodno brćkajući se u plićaku malog jezera na koje ste navikli, ali ako ne rastegnete svoju zonu komfora i ne krenete prema obližnjim valovima, nikada neće otkriti ljepotu i beskrajnost oceana – nikada nećete znati niti da postoji. Držeći se samo za ono što je ugodno može biti ključni razlog zašto osjećate da u vašem životu nešto nedostaje.

Zapamtite, samo zato što se otisnete u svijet ne znači da se ne možete vratiti doma kad god to poželite. U redu je vratiti se tamo odakle ste počeli, ali nije u redu nikad ne otići.

6. U materijalnim posjedima koji im nisu potrebni

Nikad ne možete imati dovoljno onoga što vam nije potrebno da biste bili sretni. Razmislite o tome. Lijepo je imati novca i stvari koje novac može kupiti, ali je vrlo važno pobrinuti se da ne zaboravite na neprocjenjive stvari koje novac ne može kupiti. Ne treba vam puno novca da biste živjeli bogat život. Vrijednost dobrih prijatelja, obitelji u kojoj njegujete ljubav i društva kvalitetnih ljudi se mjeri u zlatu. Najmanje stvari vrijede najviše… poput dugačkog zagrljaja, figurativnog ili doslovnog, u pravo vrijeme.

Umjesto da se toliko pažljivo fokusirate na ono što želite imati, uzmite u obzir stvari koje možete napustiti. Riješite se suvišne prtljage, otpustite svoj teret i osjetite kako vas težina napušta. Toliko stvari za koje mislite da su vam potrebne, zapravo vam nisu potrebne, vi ih jednostavno želite imati. A kako se vaše želje smanjuju, vaša se sloboda i obilje povećavaju. Prkosite svojim impulsima i oslobodite se bespotrebnih potreba.

7. U prevelikom posvećivanju jednoj dobroj stvari

Kao što je Oscar Wilde jednom rekao: “Sa svime umjereno, ukljućujući i umjerenost.”

Prejedanje vas čini pretilim. Velika rastrošnost vas čini novčano siromašnim. Ako previše radite, vaša je obitelj kod kuće sama i nedostajete joj. Previše igre ostavlja važan posao nedovršenim itd. Sreća ovisi o pravilnoj raspodjeli primjene vaših pozitivnih resursa gladnim dijelovima života. Da pojednostavimo – dugoročna sreća se nikad ne nalazi u samo jednoj dobroj stvari, ona je kombinacija, ona je balansirani stil života.

8. U pogrešnim vezama

Znajte da je manje važno imati puno veza, a više važno imati kvalitetne veze. Provodite vrijeme s ljudima koji vas čine boljom osobom. Okružite se s onima koji će vas uzdignuti. Bit ćete veliki onoliko koliko su ljudi oko vas i stoga budite hrabri otpustiti one koji vas spuštaju. Pronađite ljude koji vas poštuju onoliko koliko vi poštujete njih. Njegujte odnose samo s onima koji su sretni i ponosni što vas imaju u svojim životima.

Vi to zaslužujete. Nemojte raditi kompromise.

9. U odobravanju onih koji nisu bitni

Zadržite svoje dostojanstvo i uvijek budite iskreni prema sebi. Ne možete dopustiti drugima da vam govore tko ste vi. To trebate odlučiti sami.

Uvijek će postojati ljudi koji vas odobravaju i oni koji vas ne odobravaju – način na koji izgledate, način na koji govorite, stvari koje su vam bitne, stilove koje volite, glazbu koju slušate itd. Ali istina je kako je mišljenje tih ljudi potpuno nebitno. O vama ovisi hoćete li im dopustiti da vam pokvare dan ili ćete odlučiti zauzeti se za sebe i prihvatiti se onakvima kakvi jeste. Samo budite iskreni i dajte sve od sebe. Ako to nekome nije dovoljno, sigurno će biti nekom drugome. Vi niste tu da biste svakome udovoljili. Budite ljubazni, budite svoji i pravi će vas ljudi pronaći.

10. U igri okrivljavanja

Sigmund Freud je jednom rekao, “Većina ljudi zapravo ne želi slobodu, jer sloboda uključuje odgovornost, a većina ljudi se boji odgovornosti.” Nemojte to biti vi. Ako krivite druge za ono kroz što prolazite, poričete svoju odgovornost – predajete svu svoju snagu tom dijelu vašeg života.

U stvarnosti, cijena sreće i uzvišenosti je – odgovornost. Nitko drugi nije odgovoran za vas. Vi imate potpunu kontrolu nad svojim životom dokle god ga prihvaćate kao svojeg. Možda ste načuli kako je potrebno kriviti roditelje, učitelje, mentore, javno školstvo, vladu itd… ali nikad ne treba kriviti sebe, zar ne!? Jednostavno nikada nije vaša greška… POGREŠNO! Uvijek je vaša greška, jer ako se želite promijeniti – ako želite rasti i krenuti korak naprijed sa svojim životom – jedina osoba koja to može napraviti ste VI.

Izvor: ATMA

SITNA BORANIJA

Zove me sinoć majka telefonom, kaže: "Idi sutra do crkve, zapali sveću Borku, pola godine je od kako je umro. Zaista, setim se da otac nije mnogo držao do tih stvari, ali da bi bilo lepo da obeležim nekako dan.

Spremam se za crkvu, pazim kako ću da se obučem i našminkam (imala sam ranije neke nesporazume sa sveštenim licima u vezi sa  prikladnim odevanjem za pojavu u crkvi). Došlo mi nešto da pustim Džeja, ima onu baladu "Nedelja". Slušam, lepo čovek kaže: "Šta da kažem ocu kad me pita- gde sam, s kim sam, kako sam, šta  radim?". Stvarno, šta bih  rekla svom ocu, da kojim slučajem može da me čuje, a da ga ne rastužim? Šta da kažem, šta da slažem.

Rekoh, nema veze, nisam ni ja najgora, važno je da sam u duši dobar čovek.

Odem u crkvu sa bivšim mužem, a sadašnjim dečkom. Već na to ne znam kako bi reagovao moj otac, ali, opet, nema veze- nije mnogo držao ni do tih formalnosti.

Zapalim sveću, sve prođe bez incidenata. Odem do one glavne ikone u crkvi, da se pomolim, i uočim pored nje veliku posudu. Počnem da preturam po torbi, da stavim neki dinar kao prilog za izgradnju crkve, ili za šta je već namenjeno. Izmuljam nekih 10 dinara, čujem iza mene se već neko nakašljava, čekaju ljudi u redu. I taman da spustim pare u posudu- vidim u njoj oni hlepčići, za pričest valjda, završio se post. Oh, zemljo, otvori se! Videli su taj blam oni ljudi iza mene, garant.

Izjadam se posle bivšem mužu, a sadašnjem dečku, on kaže: "Ma, baš te briga, bitno da si došla u dobroj nameri."

Da, tačno. U dobroj nameri rešim i da iskoristim nedelju kao neradni dan, i spremim, posle dužeg vremena, neki ljudski ručak. Ništa bez kašike, što bi rekla moja majka. (Šta da kažem, šta da slažem i njoj, a da je ne rastužim- prolazi mi kroz glavu). Počnem da seckam luk, da spremim boraniju. Suza suzu stiže, mnogo ljut luk. Stavim naočare za sunce, naravno. Situacija se malo poboljša, ali, svejedno, i dalje plačem. Nedelja, i niko nije tu.

Bivši muž, a sadašnji dečko, otišao da vozi motor, sinove sam skoro i zaboravila kako izgledaju.

Ipak, pomislim, nije ni to mala stvar- odgajila sam sinove, sada čekam unuka, malo li je. A onda se setim jutrošnjeg neobaveznog ćaskanja sa prijom, snajinom majkom. U nekom trenutku smo konstatovale da, kao što su nas mladi tek naknadno obavestili da su se venčali, mogu tek naknadno da nas obaveste i da smo postale babe. Ah, luda deca, ali šta možeš. Biće onako kako oni žele.

Rezimiram psu, koji se dovukao čim je video da se vrtim oko šporeta: i tako su neko vreme roditelji najpametniji i sve znaju, onda dođu deca, pa su ona najpametnija i sve znaju; čovek se zapita da li će ikada on da bude najpametniji i da sve zna.  I ne uoči da je dva puta već bio najpametniji i sve znao, a da to nije primetio. A ono što ne primetiš, kao i da ne postoji za tebe.

Pas ćuti, ništa ne odgovara. 

Autor: Danijela Stojanović, psihoterapeut

http://danijela-kontrapunkt.blogspot.com/